Bjeloglavi Supovi

Bjeloglavi supovi izrazito su kolonijalne ptice i mogu se gnijezditi u kolonijama koje u svijetu broje čak do 150 parova.

Supovi su dugovječni, u zatočeništvu mogu živjeti do 40 godina, a u prirodi kraće. Hrane se isključivo strvinama velikih i srednjih sisavaca te nikada ne jedu živi plijen. Zbog toga se može reći da u ekosustavu imaju ulogu „higijeničarske službe“ jer na taj način sprječavaju potencijalno širenje zaraza. Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) jedna je od najvećih ptičjih vrsta u svijetu, a najveća u Hrvatskoj, s rasponom krila od 240 do 280 cm, visinom do 110 cm i masom odrasle jedinke koja varira od 7 do 12 kilograma.


Posljednja hrvatska populacija na Kvarneru

Početkom 20. stoljeća bjeloglavi supovi bili su rašireni gotovo na cijelom području Hrvatske – od Učke, Primorja, kvarnerskih otoka i Velebita do kanjona nekih dalmatinskih rijeka, otoka Brača, Biokova i dijela Dubrovačkog primorja. Danas se bjeloglavi supovi u Hrvatskoj još jedino gnijezde na kvarnerskim otocima Cresu, Krku, Prviću i Plavniku pa se njihova populacija nerijetko naziva i kvarnerskom. Kvarnerska populacija danas broji oko sto parova. Supovi se na kvarnerskim otocima najčešće hrane strvinama ovaca koje slobodno pasu otočnim kamenjarskim pašnjacima.

Iako bjeloglavi supovi žive i u drugim državama svijeta, u Europi primjerice u Španjolskoj, Francuskoj Italiji, Srbiji, Grčkoj, Bugarskoj, kvarnerska populacija jedinstvena je u svijetu jer se ptice ovdje gnijezde na liticama neposredno iznad mora, a u drugim zemljama pretežno u planinskim područjima.

Mladi supovi, nakon prvih letova, kratko se zadržavaju na Kvarneru. Odlaze na „lutanja“ po Europi, čak i Africi, a oko svoje četvrte ili pete godine, kad postanu spolno zreli, ponovno se vraćaju na kvarnerske litice kako bi našli stalnog partnera i savili gnijezdo. Supovi svoje gnijezdo promjera od 60 cm do 1 metra svijaju na kamenim policama. Grade ga oba roditelja, a ženka u razdoblju od prosinca do siječnja snese samo jedno jaje promjera oko 10 centimetara o kojem se zajednički brinu. Supovi su, kao i neke druge vrste ptica, doživotno vezani uz svojeg bračnog partnera.

Promatrati let bjeloglavih supova na Kvarneru poseban je doživljaj. Supovi najčešće lete u skupinama, gotovo ne mašući krilima i satima pretražujući teren u potrazi za hranom, što je vrlo atraktivno ne samo za promatrače ptica, već i za sve posjetitelje otoka. S lakoćom prelaze velike udaljenosti, a njihova pojava u zraku ili na nekoj od otočnih litica ne ostavlja nikoga ravnodušnim.

Danas su supovi suočeni s mnogim prijetnjama, od nedostatka hrane (smanjenje ekstenzivnog ovčarstva i stočarstva na otocima) do stradavanja tijekom života (elektrokucija, kolizije s vjetroelektranama, konzumacija zatrovanih meka), stoga je za opstanak populacije važno očuvati svaku jedinku.

Naime, trovanjem vukova, čagljeva, lisica i ostalih predatora putem zatrovanih meka, ugroženi su i supovi. Posljednji veliki slučaj nenamjernog trovanja supova u Hrvatskoj desio se 2004. godine na otoku Rabu kad je putem meke zatrovane karbofuranom, namijenjene čaglju, stradao čak 21 bjeloglavi sup!

Supovi su karizmatične ptice. Iako izgledom možda na prvi pogled i nisu privlačne, činjenica je da su tijekom duge povijesti dijelili životni prostor s ljudima i postali su dio narodnih priča i legendi, preuzimajući važnu ekološku i kulturološku ulogu na otočnom prostoru. Njihovu karizmatičnost dokazuje i činjenica da se smatraju simbolom otoka Cresa. Svatko tko posjeti Cres i kvarnerske otoke mora pogledati u nebo u potrazi za veličanstvenom siluetom bjeloglavog supa u letu.